Triatlon je atletsko natjecanje koje u sebi sadrži tri različite discipline. Najčešće se pod triatlonom podrazumijeva sportsko natjecanje u disciplinama: plivanje, biciklizam i trčanje. Natjecatelj mora tijekom utrke prijeći unaprijed zadane dionice plivajući, vozeći bicikl odnosno trčeći prema unaprijed zadanom rasporedu.

Olimpijski triatlon

Triatlon je u programu Olimpijskih igara od 2000. godine, i od tada je standarni olimpijski sport. Dionice triatlona propisane na Igrama jesu: 1500 metara plivanje, 40 kilometara bicikl, 10 kilometara trčanje. Stoga se i navedene duljine staze u triatlonu još nazivaju i "olimpijski triatlon".

Ostala natjecanja u triatlonu

Osim olimpijskog triatlona često se vrše natjecanja i na drugim dionicama, ovisno o kategorijama natjecatelja, konfiguraciji terena, nivou pripremljenosti natjecatelja, itd. Poznato natjecanje je Ironman triatlon, koji je standard u dužinskim triatlonima na slijedećim dionicama: 3,86 km plivanja, 180 km bicikle i 42,195 km trčanja. Ovo se natjecanje neslužbeno smatra i svjetskim prvenstvom i najcjenjenije je natjecanje poslije Olimpijskih igara u ovom sportu.

Još se često natjecanja odvijaju i na "polu-olimpijskim triatlonu", gdje su dionice točno upola kraće nego na olimpijskom.

Oprema u triatlonu

U triatlonu se koristi uglavnom klasična oprema za tri sastavna sporta, dakle plivaći kostim za plivanje, sportski bicikl te standardna oprema za trčanje. Ipak, tijekom godina razvoja ovog sporta natjecatelji su unosili mnogobrojne prilagodbe u standardnoj opremi, od kojih je naijizrazitija ona na triatlonskom biciklu, koji ima specifičan oblik upravljača koji omogućava odmor ruku i ramena tijekom faze vožnje bicikla. Također, prilagođena je i obuća (sprinterice odnosno biciklističke cipele) koja omogućava brzo preobuvanje prilikom zamjene disciplina. Prilagođeni su i dresovi i plivački kostimi koji omogućavaju brzo presvlačenje.

Triatlonska tehnika

Zbog specifičnosti natjecanja natjecatelji u triatlonu koriste prilagođene stilove plivanja, vožnje bicikla i trčanja da bi optimalno koristili energiju u ovom zahtjevnom sportu. Tako recimo plivači u triatlonu više se oslanjaju na snagu ruku i ramena nego li na snagu nogu u odnosu na standardno plivanje, jer pokušavaju noge što je moguće više odmoriti za bicikl. Postoje i brojne druge specifičnosti koje triatlon ipak dosta razlikuju od standarnog plivanja, biciklizma i trčanja.