Orijentalni plesovi ili trbušni ples je naziv kojim se označavaju srednjoistočni i bliskoistočni plesni stilovi. Sam naziv trbušni ples najverojatnije je izveden od francuske fraze dance du ventre ili ples trbuha. Većina modernih plesačica/a prihvatila je ovaj izraz kao povijesnu činjenicu, dok drugi gledaju na taj naziv kao na nešto što su izmislili turisti koji su posjetili područje Bliskog istoka u ranom 19. stoljeću.

U zemljama njegovog porijekla, djevojčice i dječaci počinju učiti plesati od rane dobi. Kao i kod mnogih drugih društvenih plesova, uči se neformalno kroz promatranje i oponašanjem starijih plesača tijekom proslava na slavljima kao što su vjenčanja i ostala društvena okupljanja za zabavu i veselje.

Danas zbog povećanog interesa za ovu plesnu formu, po čitavom svijetu su se počeli nuditi tečajevi za njegovo podučavanje, a i razvijati plesna studija za daljnje usavršavanje. Tako su osposobljeni plesači u stanju da podjele svoje znanje koje im je preneseno od izvornih plesača koji su stvorili takve plesne forme.

Odjeća odnosno kostimi trbušnih plesača

Budući da su najpopularnija mjesta za trbušne plesove bili i ostali noćni klubovi, taj je oblik prije nego izvorni narodni oblik ovog plesa, ostao je zapamćen u svakodnevnom kontekstu. Kostim koji se sad povezuje uz trbušni ples zove se bedlah (arapski - uniforma) i bio je prihvaćen od strane plesača u Egiptu u 30-im godinama 20. stoljeća i odatle se proširio i na ostale zemlje. Svoj izgled duguje haremskoj fantaziji stvorenoj iz Hollywooda na prekretnici iz 19. u 20. stoljeće, prije nego pravoj izvornoj odjeći sa Bliskog istoka.

Većina kostima uključuje gornji dio veličine grudnjaka (uglavnom ukrašen perlicama i/ili novčićima), uski pojas oko struka (također ukrašen sa mnogo perlica i/ili novčića) te noge koje su pokrivene sa haremskim hlačama i/ili suknjama (prozračnim, podstavljenim, sa brojnim volanima i sl.). U SAD-u također se često koristiti veo, radi se o komadu tkanine koji se koristi kod nekih dijelova plesa da se giba oko i naglašava pokrete plesača.

Tehnike izvođenja plesa

Većina osnovnih pokreta i tehnika koje se primjenjuju u trbušnom plesu su kružne kretnje koje izoliraju jedan dio tijela. Na primjer u krugu koji je paralelan sa podom izoliraju se ili bokovi ili ramena. Uobičajeno je naglašavanje pokreta koristeći se naglim otvaranjima ili zatvaranjima, gdje plesač ili titra ili iskoračuje u predjelu ramena ili bokova. Uobičajena je i fleksibilnost stopala, "kotrljanje" trbušnih mišića, balansiranje različitim rekvizitima kao što su košare, mačevi ili svijeće i plesanje sa raznim oblicima velova, kao i upotreba činela.

Zdravlje i trbušni ples

Prednosti trbušnog plesa su kako tjelesne tako i duševne prirode. Ples osigurava dobru kardiovaskularnu vježbu i pomaže povećati gipkost i snagu tijela. Fokusira se na mišiće torza, prvenstveno trbušne mišiće ali i kralježnicu, a jača i snagu nogu. Mnogi trbušni plesači mogu također ojačati ruke, ramena i općenito gornji dio tijela, a ples uz korištenje činela može razviti snagu i samopokretljivost prstiju. Trbušni ples je pogodan za osobe svih godina i tjelesne građe, a može biti onoliko zahtjevan koliko plesač/ica to sam izabere. Što se mentalnog zdravlja tiče, vježbom se bolje upoznaje vlastito tijelo tako da se bolje osjećamo u njemu, povećava se samopouzdanje i općenito ispoljava se pozitivni stav u svakodnevnom životu.

Kao i kod počinjanja bilo kojeg drugog oblika tjelesne vježbe, bilo bi pametno posavjetovati se sa vlastitim liječnikom prije nego što se započne sa treningom. Također je korisno razgovarati sa plesnim instruktorom da se sazna razina zahtjevnosti na satovima tečaja.